Razmišljanje o prijateljstvu

Mnogo sam razmišljala o prijateljstvu. Kad smo bili djeca vjerovali samo da su prijateljstva koja sklapamo “do groba”, ali tijekom odrastanja toliko toga se promijeni. Ljudi odlaze i dolaze, ,kao vagoni… Skoro svakog dana se pitam gdje su nestali svi ti ljudi koji su rekli da nas nikada neće napustiti, da će uvijek biti tu za nas kada nam god trebadne. Ne kažem da zdravo, iskreno prijateljstvo nije moguće u odrasloj dobi, no, mnogo toga je tad u igri. Ponekad dođe i do gubitka prijateljstva, to zna ponekad biti jako bolno i može utjecati psihički na neke osobe koje su bile dosta vezane za sobu, koja ih je napustila… Neke prijatelje, jednostavno prerastemo, neki prerastu nas…nismo uvijek isti. Kako odrastamo sve se više mijenjamo, lakše rečeno postajemo odgovorniji za sebe, za druge oko sebe. Oduvijek sam imala neku brigu kada se posvađam s prijateljima iako bi oni bili krivi ili nas izdali ja sam se osjećala krivom.Radeći na sebi došla sam do zaključka da treba biti iskren sviđalo se to drugoj osobi ili ne. Često sam znala prešutjeti na većinu stvari koje su mi smetale, a sve radi mira u odnosima. Sada sve govorim, većinom prijateljstvo učinim čvršćim. Naravno,  nekima je zasmetalo, ali ipak smo prešli preko toga. Primjenite se i ne može se svatko nositi s tom promjenom. Nismo na ovom svijetu da ispunjavamo tuđa očekivanja, već da budemo ono što jesmo.

Ana Petrović, II-3

Podijeli ovaj članak!

Izrada i održavanje: Tehnopuls