René Descartes je rođen 31.03.1596. godine u gradiću La Haye, u sjevernoj Francuskoj u imućnoj građanskoj obitelji. Otac mu je bio savjetnik i član parlamenta u Bretagni. U svojoj osmoj godini Descartes je ušao u jezuitski kolegij La fleche, što ga je osnovao Henrik IV. s namjerom, da odgaja djecu plemića. Tu se učila aristotelovska filozofija prirode, logika, fizika, metafizika i matematika. Kolegij je završio 1612. Godine u svojoj sedamnaestoj godini i nakon toga je otišao u Pariz, gdje je kratko vrijeme proveo u zabavi i slobodnom provođenju.

Stupio 1618. u vojsku i sudjelovao u Tridesetogodišnjem ratu u Nizozemskoj, Danskoj, Poljskoj i Njemačkoj. Godine 1621. napustio je vojni život i posvetio se znanstvenom radu, putujući Europom kako bi što bolje upoznao »knjigu života«, kako je poslije sâm govorio. Najviše je boravio u Nizozemskoj, gdje se 1629. i nastanio, jer da je u Leidenu i Utrechtu našao više mira za znanstveni rad nego u Parizu. Godine 1649. prihvatio je poziv švedske kraljice Kristine da bude njezinim učiteljem i došao je u Stockholm, gdje je nakon četiri mjeseca boravka umro.

Descartes je svoje najpoznatije djelo Raspravu o metodi (Discours de la méthode, 1637) objavio na materinskom, francuskom jeziku, a ne na latinskome učene Europe, jer se ne obraća ljudima knjiške učenosti nego ljudima »zdrava razuma«. Jačanju, razvijanju i osvjetljivanju »zdravoga razuma« kao novovjekovne sapientiae universalis Descartes je posvetio ne samo svoju Raspravu o metodi nego i sva svoja filozofska i znanstvena djela, među kojima su najznačajnija: Razmišljanja o prvoj filozofiji (Meditationes de prima philosophia, 1641), Načela filozofije (Principia philosophiae, 1644) i Rasprava o strastima duše (Traité des passions de l’âme, 1649). Tim djelima valja pridodati Pravila za upravljanje duhom (Regulae ad directionem ingenii), koja su nastala već 1628. i objavljena posmrtno tek 1701.

– otac novovjeke filozofije

– osnivač analitičke geometrije, zasluge za optiku, mehaniku, refleksologiju i psihologiju

– znanje nam daje moć nad prirodom, praktična filozofija

– osnovno pitanje je pitanje postupka istraživanja

– traži nekoliko jednostavnih, osnovnih načela kojih bi se mogao lako pridržavati i tako osigurati spoznaju:

× četiri pravila/načela istraživanja:

1. a) ništa ne prihvaćamo kao istinito osim onoga što spoznajemo jasno i razgovijetno
2. b) analitičko načelo: teškoću treba rastaviti na jednostavne dijelove
3. c) načelo sinteze: reda i postupnosti od jednostavnog ka složenom
4. d) načelo provjeravanja potpunosti postupka

– učio u školi; shvatio da ništa ne zna, putovao po svijetu; još je manje znao, zato je

odlučio da uči iz samog sebe

– ruši autoritete tradicije(no to nije skepticizam), kao i Bacon želi sve početi iz početka,

“očistiti duh” od zabluda

– odlučio je u sve posumnjati i došao do zaključka da dok sumnja i misli da je sve krivo

nužno je da ono jest dok misli: istina je dakle:

MISLIM, DAKLE JESAM

– Cogito ergo sum. (cogito mu znači samosvijest, prva istina je samoizvjesnost svijesti)

– čovjek je za njega misaono biće, na tome se temelji njegovo racionalističko gledište

– samo razum može odrediti što je istinito

– dedukcija = postupak postupna izvonenja istina iz prvih intuitivnih, očevidnih istina

– u jednostavnim zaključcima dedukcija se svodi na intuitivan uvid a u složenim je

potrebna indukcija ili nabrajanje.

– jasnost i razgovijetnost jamče istinu

– razlikuje dvije supstancije: duh i tijelo; misleću i protežnu tvar

– sav tjelesni svijet se kreće po zakonima mehanike

– jedino čovjek ima dušu 

Za domaći rad: U dijelu udžbenika s dodatnim tekstovima, B. Kalin, „Povijest filozofije“, pročitati dio teksta Rene Descartes, „Rasprava o metodi“ i odgovoriti u pisanom obliku na pitanja iza teksta. Odgovore poslati na e-mail: [email protected]