Baruch de Spinoza je rođen 24. studenog 1632. godine u Amsterdamu, u imućnoj židovskoj obitelji podrijetlom iz Portugala. Odgajan u duhu Talmuda, studira židovsku filozofiju i teologiju s namjerom da postane rabin. Također izučava skolastičku filozofiju, a dolazi u kontakt i s protestantizmom. Njegovo djelo Teologijsko-politička rasprava izaziva burne reakcije – zbog u njemu iznesenih shvaćanja prirode Boga i tumačenja biblijskih knjiga, odmah je po izlasku iz tiska zabranjeno, a sam Spinoza 27. srpnja 1656. godine ekskomuniciran iz židovske zajednice. Protiv njega je ustala gotovo sva intelektualna i teološka zajednica, potvrdivši veliku povijesnu istinu kako je ono što je istinito i ispravno većinom u suprotnosti s mišljenjem većine – što je zaključio i Sokrat propitujući Atenjane o tome tko je najmudriji čovjek, spoznavši na kraju kako je to onaj najsvjesniji svog neznanja. Nakon ovih događaja, koji su se odvili u Nizozemskoj koja u XVII. stoljeću slovi za najslobodniju zemlju u Europi, Spinoza prihvaća ime “Benedikt” (latinski ekvivalent imena “Baruch”), te se posvećuje studiju kartezijanske filozofije. Živi u različitim dijelovima Nizozemske, vodi povučen život, te umire od tuberkuloze 21. veljače 1677. godine.

– bit religije je u uvjerenju a ne u vjeri u dogme, religiozne knjige treba povijesno

shvatiti, kritika Biblije

– u prirodnoj borbi za samoodržanje pojedinac ima pravo na sve, no ljudi se baš iz te

potrebe udružuju u zajednice, odriču prirodnog prava i obvezuju na pokornost vlasti,

ako ona radi protiv njihovih interesa oni je mogu smijeniti

– svrha države je sloboda

– ključni pojam mu je pojam supstancije(stvar koja postoji a za postojanje joj nije

potrebna nijedna druga stvar)

– suprotno Descartesovom dualizmu zaključuje da je supstancija nužno jedna: to je Bog

ili priroda _ nastavlja panteističku sliku svijeta

– supstancija ima beskrajno mnoštvo atributa(beskrajni su); ništa nema atribute, nešto

ima atribute, Bog ima sve atribute

– ljudi spoznaju samo dva takva atributa: protežnost i mišljenje

– modusi (stanja supstancije) su konačne, ograničene, jedna drugom uzrokovane

beskonačne stvari, izražavaju bit beskrajne prirode ili Boga

– svijet je splet pojava koje su menusobno apsolutno determinirane

– spoznajni problem: red ideja odgovara redu stvari: dakle spoznaja je moguća

– izlaže svoje glavno djelo “Etiku” geometrijskim načelom

– čovjek je ono bitno, a filozofija je učenje o slobodi

– čovjek je modus prirode, dio prirode, isključuje svaku teologiju

– svijetom vlada prirodna nepromjenjiva zakonitost

– najveća sreća leži u usavršavanu razuma i razumijevanju Boga